Pogled na središnju Bosnu

Bilo je pitanje vremena kada će nas put odvesti u  Kreševo. Grad koji je kroz svoju povijest uvijek bio, recimo „skriven“ u svojoj prirodnoj čahuri, i u velikoj mjeri prometno izoliran, što je zasigurno ostavilo traga- kako u prostornom razvoju tako i u mentalitetu ljudi. Upravo je ta prepuštenost samima sebi od Kreševljaka učinila izuzetno vrijedne i tvrdoglavo uporne ljude koji su uvijek zapravo bili sigurni u činjenicu kako se mogu pouzdati isključivo u sebe- kao što se  u narodu kod nas i kaže – Uzdaj se u se i u svoje kljuse . Na takvom jednom mentalitetu danas i počiva fenomen Kreševa , općine u kojoj su obrti i zanati stoljećima bili praksa, a taj poduzetnički duh i danas je nadaleko poznat što rezultira nizom visoko razvijenih gospodarskih subjekata. Kreševo ja pak i grad čija je gradska jezgra proglašena nacionalnim spomenikom (na što Kreševljaci mogu biti ponosni; osobno bih se dičio tom činjenicom da je moj grad u pitanju), a tu sudbinu dijele još samo Jajce i Stolac u drž